presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. oaivvildan oaivvildin
2.p.ent. oaivvildat oaivvildit
3.p.ent. oaivvilda oaivvildii
1.p.tot. oaivvildetne oaivvildeimme
2.p.tot. oaivvildeahppi oaivvildeidde
3.p.tot. oaivvildeaba oaivvildeigga
1.p.flt. oaivvildat
oaivvildit
oaivvildeimmet
2.p.flt. oaivvildehpet oaivvildeiddet
3.p.flt. oaivvildit oaivvildedje
presens nektingsform
oaivvil
preteritum nektingsform
oaivvildan
perf.partisipp
oaivvildan
Eanet sojahanhámit →

oaivvildit (verb)

  • (verb) mene; ta stilling til
    Máhtte logai ahte ii hal son goit dan oaivvildan.
    Máhtte sa at det var da ikke det han mente.
presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. oaivvildan oaivvildin
2.p.ent. oaivvildat oaivvildit
3.p.ent. oaivvilda oaivvildii
1.p.tot. oaivvildetne oaivvildeimme
2.p.tot. oaivvildeahppi oaivvildeidde
3.p.tot. oaivvildeaba oaivvildeigga
1.p.flt. oaivvildat
oaivvildit
oaivvildeimmet
2.p.flt. oaivvildehpet oaivvildeiddet
3.p.flt. oaivvildit oaivvildedje
presens nektingsform
oaivvil
preteritum nektingsform
oaivvildan
perf.partisipp
oaivvildan
Eanet sojahanhámit →
oaivvildit Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • oaivvildit verb transitiv infinitiv
  • oaivvildit verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.
  • oaivvildit verb transitiv indikativ presens 3.p.flt.
  • oaivvildit verb transitiv indikativ preteritum 2.p.ent.

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

oaivvildit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

oaivvildit Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • oaivvildit verb transitiv infinitiv
  • oaivvildit verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.
  • oaivvildit verb transitiv indikativ presens 3.p.flt.
  • oaivvildit verb transitiv indikativ preteritum 2.p.ent.