presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. (mun) čuoiggan čuigen
2.p.ent. (don) čuoiggat čuiget
3.p.ent. (son) čuoigá čuoiggai
1.p.tot. (moai) čuige čuoiggaime
2.p.tot. (doai) čuoigabeahtti čuoiggaide
3.p.tot. (soai) čuoigaba čuoiggaiga
1.p.flt. (mii) čuoigat čuoiggaimet
2.p.flt. (dii) čuoigabehtet čuoiggaidet
3.p.flt. (sii) čuiget čuige
presens nektingsform
(odne in) čuoigga
preteritum nektingsform
(ikte in) čuoigan
perf.partisipp
(lean) čuoigan
imperativ 2.p.ent.
(til en) čuoigga
imperativ 2.p.tot.
(til to) čuoigi
imperativ 2.p.flt.
(til flere) čuiget
(til flere) čuoiget
Eanet sojahanhámit →

čuoigat (verb)

  • gå på ski
    Dálvet sáhttá čuoigat, muhto geasset ii gal sáhte.
    Om vinteren kan man gå på ski, men ikke om sommeren.
presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. (mun) čuoiggan čuigen
2.p.ent. (don) čuoiggat čuiget
3.p.ent. (son) čuoigá čuoiggai
1.p.tot. (moai) čuige čuoiggaime
2.p.tot. (doai) čuoigabeahtti čuoiggaide
3.p.tot. (soai) čuoigaba čuoiggaiga
1.p.flt. (mii) čuoigat čuoiggaimet
2.p.flt. (dii) čuoigabehtet čuoiggaidet
3.p.flt. (sii) čuiget čuige
presens nektingsform
(odne in) čuoigga
preteritum nektingsform
(ikte in) čuoigan
perf.partisipp
(lean) čuoigan
imperativ 2.p.ent.
(til en) čuoigga
imperativ 2.p.tot.
(til to) čuoigi
imperativ 2.p.flt.
(til flere) čuiget
(til flere) čuoiget
Eanet sojahanhámit →
čuoigat Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • čuoigat verb intransitiv infinitiv
  • čuoigat verb intransitiv indikativ presens 1.p.flt.

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

čuoigat lea vejolaččat dán sáni hápmi:

čuoigat Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • čuoigat verb intransitiv infinitiv
  • čuoigat verb intransitiv indikativ presens 1.p.flt.