presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. (mun) šogun šohkon
2.p.ent. (don) šogut šohkot
3.p.ent. (son) šohku šogui
1.p.tot. (moai) šohko šoguime
2.p.tot. (doai) šohkubeahtti šoguide
3.p.tot. (soai) šohkuba šoguiga
1.p.flt. (mii) šohkut šoguimet
2.p.flt. (dii) šohkubehtet šoguidet
3.p.flt. (sii) šohkot šohko
presens nektingsform
(odne in) šogo
preteritum nektingsform
(ikte in) šohkon
perf.partisipp
(lean) šohkon
imperativ 2.p.ent.
(til en) šogo
imperativ 2.p.tot.
(til to) šohkku
imperativ 2.p.flt.
(til flere) šohkkot
(til flere) šohkot
Eanet sojahanhámit →

šohkut (verb)

  • la varm eller kald luft strømme ut
    Uvdna šohkugođii lieggasa goalša vistái.
    Ovnen begynte å gi ut varme i det kalde huset.
    Eatnu šogui galbmasa beaivvadatbeaivvi maŋŋá.
    Elva ga fra seg kulde etter solskinnsdagen.
presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. (mun) šogun šohkon
2.p.ent. (don) šogut šohkot
3.p.ent. (son) šohku šogui
1.p.tot. (moai) šohko šoguime
2.p.tot. (doai) šohkubeahtti šoguide
3.p.tot. (soai) šohkuba šoguiga
1.p.flt. (mii) šohkut šoguimet
2.p.flt. (dii) šohkubehtet šoguidet
3.p.flt. (sii) šohkot šohko
presens nektingsform
(odne in) šogo
preteritum nektingsform
(ikte in) šohkon
perf.partisipp
(lean) šohkon
imperativ 2.p.ent.
(til en) šogo
imperativ 2.p.tot.
(til to) šohkku
imperativ 2.p.flt.
(til flere) šohkkot
(til flere) šohkot
Eanet sojahanhámit →
šohkut Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • šohkut verb transitiv infinitiv
  • šohkut verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

šohkut lea vejolaččat dán sáni hápmi:

šohkut Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • šohkut verb transitiv infinitiv
  • šohkut verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.