duostat lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presens (odne) | preteritum (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| (mun) duosttan | dusten |
duosttalin
duosttašin |
| (don) duosttat | dustet |
duosttalit
duosttašit |
| (son) duostá | duosttai |
duosttalii
duosttašii |
| (moai) duste | duosttaime |
duosttaleimme
duosttašeimme |
| (doai) duostabeahtti | duosttaide |
duosttaleidde
duosttašeidde |
| (soai) duostaba | duosttaiga |
duosttaleigga
duosttašeigga |
| (mii) duostat | duosttaimet |
duosttaleimmet
duosttašeimmet |
| (dii) duostabehtet | duosttaidet |
duosttaleiddet
duosttašeiddet |
| (sii) dustet | duste |
duosttaledje
duosttašedje |
- presens nektingsform
- (odne in) duostta
- preteritum nektingsform
- (ikte in) duostan
- kondisjonalis nektingsform
- (in) duosttale
(in) duosttaše - perf.partisipp
- (lean) duostan
- imperativ 2.p.ent.
- (til en) duostta
- imperativ 2.p.tot.
- (til to) duosti
- imperativ 2.p.flt.
- (til flere) dustet
(til flere) duostet
duostat (verb)
-
(verb) våge;
(verb) tørre
- In duostta geahčastit sutnje.
-
Jeg tør ikke se på henne.
| presens (odne) | preteritum (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| (mun) duosttan | dusten |
duosttalin
duosttašin |
| (don) duosttat | dustet |
duosttalit
duosttašit |
| (son) duostá | duosttai |
duosttalii
duosttašii |
| (moai) duste | duosttaime |
duosttaleimme
duosttašeimme |
| (doai) duostabeahtti | duosttaide |
duosttaleidde
duosttašeidde |
| (soai) duostaba | duosttaiga |
duosttaleigga
duosttašeigga |
| (mii) duostat | duosttaimet |
duosttaleimmet
duosttašeimmet |
| (dii) duostabehtet | duosttaidet |
duosttaleiddet
duosttašeiddet |
| (sii) dustet | duste |
duosttaledje
duosttašedje |
- presens nektingsform
- (odne in) duostta
- preteritum nektingsform
- (ikte in) duostan
- kondisjonalis nektingsform
- (in) duosttale
(in) duosttaše - perf.partisipp
- (lean) duostan
- imperativ 2.p.ent.
- (til en) duostta
- imperativ 2.p.tot.
- (til to) duosti
- imperativ 2.p.flt.
- (til flere) dustet
(til flere) duostet
- duostat Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
-
- duostat verb transitiv infinitiv
- duostat verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
duostat lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- duo Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
-
- duo subst. sg. lokativ poss. 2.p.ent.
- duostat Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
-
- duostat verb transitiv infinitiv
- duostat verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English