presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
áján ádjen ájálin
ájášin
áját ádjet ájálit
ájášit
ádjá ájii ájálii
ájášii
ádje ájiime ájáleimme
ájášeimme
ádjibeahtti ájiide ájáleidde
ájášeidde
ádjiba ájiiga ájáleigga
ájášeigga
ádjit ájiimet ájáleimmet
ájášeimmet
ádjibehtet ájiidet ájáleiddet
ájášeiddet
ádjet ádje ájáledje
ájášedje
presente negación
áje
pretérito negación
ádján
kondisjonalis negación
ájále
ájáše
perf.participio
ádján
imperativo segunda persona singular
áje
imperativo segunda persona dual
áddji
imperativo segunda persona plural
áddjet
ádjet
Eanet sojahanhámit →

ádjit (verb)

  • 1. (verb) expulsar (TV)
    El jefe expulsó al empleado.
    Hoavda ájii bargi.
  • 2. (verb) rechazar (TV)
    giellásiid ádjit ruoktot
    rechazar mentiras
  • 3. (verb) conducirse (IV)
    gielisin ádjit
    conducirse con mentiras
  • 4. (Yendo tras algo o alguien para conducirlo a un lugar) (verb) llevar (TV)
    Son ádjá sávzzaid gárdái.
    Lleva a las ovejas hacia el vallado.
  • 5. (verb) ahuyentar (TV)
    Un buen perro ahuyenta a los lobos.
    Buorre beana ádjá gumppiid.
presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
áján ádjen ájálin
ájášin
áját ádjet ájálit
ájášit
ádjá ájii ájálii
ájášii
ádje ájiime ájáleimme
ájášeimme
ádjibeahtti ájiide ájáleidde
ájášeidde
ádjiba ájiiga ájáleigga
ájášeigga
ádjit ájiimet ájáleimmet
ájášeimmet
ádjibehtet ájiidet ájáleiddet
ájášeiddet
ádjet ádje ájáledje
ájášedje
presente negación
áje
pretérito negación
ádján
kondisjonalis negación
ájále
ájáše
perf.participio
ádján
imperativo segunda persona singular
áje
imperativo segunda persona dual
áddji
imperativo segunda persona plural
áddjet
ádjet
Eanet sojahanhámit →
ádjit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • ádjit verb transitiv infinitivo
  • ádjit verb transitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

ádjit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

ádjit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • Ádjit subst. egennavn sg. nominativo
  • Ádjit subst. egennavn attr.
  • Ádjit subst. egennavn sg. acusativo
  • Ádjit subst. egennavn sg. genitivo
ádjit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • ádjit verb transitiv infinitivo
  • ádjit verb transitiv indicativo presente primera persona plural