presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
čoavjjun čovjon čovjjošin
čoavjjulin
čoavjjut čovjot čovjjošit
čoavjjulit
čoavju čoavjjui čovjjošii
čoavjjulii
čovjo čoavjjuime čovjjošeimme
čoavjjuleimme
čoavjubeahtti čoavjjuide čovjjošeidde
čoavjjuleidde
čoavjuba čoavjjuiga čovjjošeigga
čoavjjuleigga
čoavjut čoavjjuimet čovjjošeimmet
čoavjjuleimmet
čoavjubehtet čoavjjuidet čovjjošeiddet
čoavjjuleiddet
čovjot čovjo čovjjošedje
čoavjjuledje
presente negación
čoavjjo
pretérito negación
čovjon
kondisjonalis negación
čovjjoše
čoavjjule
perf.participio
čovjon
imperativo segunda persona singular
čoavjjo
imperativo segunda persona dual
čoavju
imperativo segunda persona plural
čovjot
čoavjot
Eanet sojahanhámit →

čoavjut (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
čoavjjun čovjon čovjjošin
čoavjjulin
čoavjjut čovjot čovjjošit
čoavjjulit
čoavju čoavjjui čovjjošii
čoavjjulii
čovjo čoavjjuime čovjjošeimme
čoavjjuleimme
čoavjubeahtti čoavjjuide čovjjošeidde
čoavjjuleidde
čoavjuba čoavjjuiga čovjjošeigga
čoavjjuleigga
čoavjut čoavjjuimet čovjjošeimmet
čoavjjuleimmet
čoavjubehtet čoavjjuidet čovjjošeiddet
čoavjjuleiddet
čovjot čovjo čovjjošedje
čoavjjuledje
presente negación
čoavjjo
pretérito negación
čovjon
kondisjonalis negación
čovjjoše
čoavjjule
perf.participio
čovjon
imperativo segunda persona singular
čoavjjo
imperativo segunda persona dual
čoavju
imperativo segunda persona plural
čovjot
čoavjot
Eanet sojahanhámit →
čoavjut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • čoavjut verb intransitiv infinitivo
  • čoavjut verb intransitiv
  • čoavjut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

čoavjut lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledet handlernomen subst. pl. nominativo
čoavjudit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • čoavjudit verb transitiv imperativo negación
  • čoavjudit verb transitiv imperativo segunda persona singular
  • čoavjudit verb transitiv indicativo presente negación
čoavjut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • čoavjut verb intransitiv infinitivo
  • čoavjut verb intransitiv
  • čoavjut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural