presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
ajihuvan ajihuvven ajihuvalin
ajihuvašin
ajihuvat ajihuvvet ajihuvalit
ajihuvašit
ajihuvvá ajihuvai ajihuvalii
ajihuvašii
ajihuvve ajihuvaime ajihuvaleimme
ajihuvašeimme
ajihuvvabeahtti ajihuvaide ajihuvaleidde
ajihuvašeidde
ajihuvvaba ajihuvaiga ajihuvaleigga
ajihuvašeigga
ajihuvvat ajihuvaimet ajihuvaleimmet
ajihuvašeimmet
ajihuvvabehtet ajihuvaidet ajihuvaleiddet
ajihuvašeiddet
ajihuvvet ajihuvve ajihuvaledje
ajihuvašedje
presente negación
ajihuva
pretérito negación
ajihuvvan
kondisjonalis negación
ajihuvale
ajihuvaše
perf.participio
ajihuvvan
imperativo segunda persona singular
ajihuva
imperativo segunda persona dual
ajihuvvi
imperativo segunda persona plural
ajihuvvet
Eanet sojahanhámit →

ajihuvvat (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
ajihuvan ajihuvven ajihuvalin
ajihuvašin
ajihuvat ajihuvvet ajihuvalit
ajihuvašit
ajihuvvá ajihuvai ajihuvalii
ajihuvašii
ajihuvve ajihuvaime ajihuvaleimme
ajihuvašeimme
ajihuvvabeahtti ajihuvaide ajihuvaleidde
ajihuvašeidde
ajihuvvaba ajihuvaiga ajihuvaleigga
ajihuvašeigga
ajihuvvat ajihuvaimet ajihuvaleimmet
ajihuvašeimmet
ajihuvvabehtet ajihuvaidet ajihuvaleiddet
ajihuvašeiddet
ajihuvvet ajihuvve ajihuvaledje
ajihuvašedje
presente negación
ajihuva
pretérito negación
ajihuvvan
kondisjonalis negación
ajihuvale
ajihuvaše
perf.participio
ajihuvvan
imperativo segunda persona singular
ajihuva
imperativo segunda persona dual
ajihuvvi
imperativo segunda persona plural
ajihuvvet
Eanet sojahanhámit →
ajihuvvat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • ajihuvvat verb intransitiv infinitivo
  • ajihuvvat verb intransitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

ajihuvvat lea vejolaččat dán sáni hápmi:

aji Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • aji subst.
ajihuvvat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • ajihuvvat verb intransitiv infinitivo
  • ajihuvvat verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
huvva Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • huvva subst. sg. nominativo poss. 2.p.ent.