allut lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| alun | allon |
alolin
alošin |
| alut | allot |
alolit
alošit |
| allu | alui |
alolii
alošii |
| allo | aluime |
aloleimme
alošeimme |
| allubeahtti | aluide |
aloleidde
alošeidde |
| alluba | aluiga |
aloleigga
alošeigga |
| allut | aluimet |
aloleimmet
alošeimmet |
| allubehtet | aluidet |
aloleiddet
alošeiddet |
| allot | allo |
aloledje
alošedje |
- presente negación
- alo
- pretérito negación
- allon
- kondisjonalis negación
- alole
aloše - perf.participio
- allon
- imperativo segunda persona singular
- alo
- imperativo segunda persona dual
- allu
- imperativo segunda persona plural
- allot
allut (verb)
- 1. (Hasta quedar por encima de otra cosa) (verb) levantarse (IV)
- 2. (verb) elevarse (IV)
- 3. (verb) ascender (IV)
- 4. (verb) subir (IV)
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| alun | allon |
alolin
alošin |
| alut | allot |
alolit
alošit |
| allu | alui |
alolii
alošii |
| allo | aluime |
aloleimme
alošeimme |
| allubeahtti | aluide |
aloleidde
alošeidde |
| alluba | aluiga |
aloleigga
alošeigga |
| allut | aluimet |
aloleimmet
alošeimmet |
| allubehtet | aluidet |
aloleiddet
alošeiddet |
| allot | allo |
aloledje
alošedje |
- presente negación
- alo
- pretérito negación
- allon
- kondisjonalis negación
- alole
aloše - perf.participio
- allon
- imperativo segunda persona singular
- alo
- imperativo segunda persona dual
- allu
- imperativo segunda persona plural
- allot
- allut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- allut verb intransitiv infinitivo
- allut verb intransitiv
- allut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
allut lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- alludit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- alludit verb transitiv indicativo presente negación
- allut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- allut verb intransitiv infinitivo
- allut verb intransitiv
- allut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
- Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- avledet handlernomen subst. pl. nominativo
- ii Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- ii verb intransitiv nektingsverb imperativo primera persona plural
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English