báitit lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| báittán | báiten |
báittálin
báittášin |
| báittát | báitet |
báittálit
báittášit |
| báitá | báittii |
báittálii
báittášii |
| báite | báittiime |
báittáleimme
báittášeimme |
| báitibeahtti | báittiide |
báittáleidde
báittášeidde |
| báitiba | báittiiga |
báittáleigga
báittášeigga |
| báitit | báittiimet |
báittáleimmet
báittášeimmet |
| báitibehtet | báittiidet |
báittáleiddet
báittášeiddet |
| báitet | báite |
báittáledje
báittášedje |
- presente negación
- báitte
- pretérito negación
- báitán
- kondisjonalis negación
- báittále
báittáše - perf.participio
- báitán
- imperativo segunda persona singular
- báitte
- imperativo segunda persona dual
- báiti
- imperativo segunda persona plural
- báitet
báitit (verb)
- 1. (verb) brillar (IV)
- 2. (verb) refulgir (IV)
- 3. (verb) iluminar (IV)
- 4. (verb) lucir (IV)
-
5.
(El sol)
(verb) calentar
(IV)
- Otne beaivváš báitá garrasit.
- Hoy calienta mucho el sol.
- 6. (Figuratiiva) (VLc) estar animado (IV)
-
7.
(Figuratiiva)
(VLc) estar radiante
(IV)
- Du muođut báitet otne.
- Hoy estás radiante.
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| báittán | báiten |
báittálin
báittášin |
| báittát | báitet |
báittálit
báittášit |
| báitá | báittii |
báittálii
báittášii |
| báite | báittiime |
báittáleimme
báittášeimme |
| báitibeahtti | báittiide |
báittáleidde
báittášeidde |
| báitiba | báittiiga |
báittáleigga
báittášeigga |
| báitit | báittiimet |
báittáleimmet
báittášeimmet |
| báitibehtet | báittiidet |
báittáleiddet
báittášeiddet |
| báitet | báite |
báittáledje
báittášedje |
- presente negación
- báitte
- pretérito negación
- báitán
- kondisjonalis negación
- báittále
báittáše - perf.participio
- báitán
- imperativo segunda persona singular
- báitte
- imperativo segunda persona dual
- báiti
- imperativo segunda persona plural
- báitet
- báitit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- báitit verb intransitiv infinitivo
- báitit verb intransitiv
- báitit verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
báitit lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- báitit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- báitit verb intransitiv infinitivo
- báitit verb intransitiv
- báitit verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
- Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- avledet handlernomen subst. pl. nominativo
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English