presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
biigon biigojin biigolin
biigošin
biigot biigojit biigolit
biigošit
biigo biigui biigolii
biigošii
biigojetne biiguime biigoleimme
biigošeimme
biigobeahtti biiguide biigoleidde
biigošeidde
biigoba biiguiga biigoleigga
biigošeigga
biigot biiguimet biigoleimmet
biigošeimmet
biigobehtet biiguidet biigoleiddet
biigošeiddet
biigojit biigojedje biigoledje
biigošedje
presente negación
biigo
pretérito negación
biigon
kondisjonalis negación
biigole
biigoše
perf.participio
biigon
imperativo segunda persona singular
biigo
imperativo segunda persona dual
biigojeahkki
imperativo segunda persona plural
biigojehket
Eanet sojahanhámit →

biigot (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
biigon biigojin biigolin
biigošin
biigot biigojit biigolit
biigošit
biigo biigui biigolii
biigošii
biigojetne biiguime biigoleimme
biigošeimme
biigobeahtti biiguide biigoleidde
biigošeidde
biigoba biiguiga biigoleigga
biigošeigga
biigot biiguimet biigoleimmet
biigošeimmet
biigobehtet biiguidet biigoleiddet
biigošeiddet
biigojit biigojedje biigoledje
biigošedje
presente negación
biigo
pretérito negación
biigon
kondisjonalis negación
biigole
biigoše
perf.participio
biigon
imperativo segunda persona singular
biigo
imperativo segunda persona dual
biigojeahkki
imperativo segunda persona plural
biigojehket
Eanet sojahanhámit →
biigot Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • biigot verb transitiv
  • biigot verb transitiv infinitivo
  • biigot verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • biigot verb transitiv indicativo presente segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

biigot lea vejolaččat dán sáni hápmi:

biigot Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • biigot verb transitiv
  • biigot verb transitiv infinitivo
  • biigot verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • biigot verb transitiv indicativo presente segunda persona singular
Der/d Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -d verb imperativo negación
  • avledning: -d verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -d verb indicativo presente negación
Der/h Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -h verb imperativo negación
  • avledning: -h verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -h verb indicativo presente negación