presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
bisánan bisánin bisánivččen
bisánat bisánit bisánivččet
bisána bisánii bisánivččii
bisánetne bisáneimme bisánivččiime
bisáneahppi bisáneidde bisánivččiide
bisáneaba bisáneigga bisánivččiiga
bisánat
bisánit
bisáneimmet bisánivččiimet
bisánehpet bisáneiddet bisánivččiidet
bisánit bisánedje bisánivčče
presente negación
bisán
pretérito negación
bisánan
kondisjonalis negación
bisánivčče
perf.participio
bisánan
imperativo segunda persona singular
bisán
imperativo segunda persona dual
bisáneahkki
imperativo segunda persona plural
bisánehket
Eanet sojahanhámit →

bisánit (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
bisánan bisánin bisánivččen
bisánat bisánit bisánivččet
bisána bisánii bisánivččii
bisánetne bisáneimme bisánivččiime
bisáneahppi bisáneidde bisánivččiide
bisáneaba bisáneigga bisánivččiiga
bisánat
bisánit
bisáneimmet bisánivččiimet
bisánehpet bisáneiddet bisánivččiidet
bisánit bisánedje bisánivčče
presente negación
bisán
pretérito negación
bisánan
kondisjonalis negación
bisánivčče
perf.participio
bisánan
imperativo segunda persona singular
bisán
imperativo segunda persona dual
bisáneahkki
imperativo segunda persona plural
bisánehket
Eanet sojahanhámit →
bisánit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • bisánit verb intransitiv infinitivo
  • bisánit verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
  • bisánit verb intransitiv indicativo presente tercera persona plural
  • bisánit verb intransitiv indicativo pretérito segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

bisánit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

bisánit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • bisánit verb intransitiv infinitivo
  • bisánit verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
  • bisánit verb intransitiv indicativo presente tercera persona plural
  • bisánit verb intransitiv indicativo pretérito segunda persona singular