presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
bonjan botnjen bonjalin
bonjašin
bonjat botnjet bonjalit
bonjašit
botnjá bonjai bonjalii
bonjašii
botnje bonjaime bonjaleimme
bonjašeimme
botnjabeahtti bonjaide bonjaleidde
bonjašeidde
botnjaba bonjaiga bonjaleigga
bonjašeigga
botnjat bonjaimet bonjaleimmet
bonjašeimmet
botnjabehtet bonjaidet bonjaleiddet
bonjašeiddet
botnjet botnje bonjaledje
bonjašedje
presente negación
bonja
pretérito negación
botnjan
kondisjonalis negación
bonjale
bonjaše
perf.participio
botnjan
imperativo segunda persona singular
bonja
imperativo segunda persona dual
bodnji
imperativo segunda persona plural
bodnjet
botnjet
Eanet sojahanhámit →

botnjat (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
bonjan botnjen bonjalin
bonjašin
bonjat botnjet bonjalit
bonjašit
botnjá bonjai bonjalii
bonjašii
botnje bonjaime bonjaleimme
bonjašeimme
botnjabeahtti bonjaide bonjaleidde
bonjašeidde
botnjaba bonjaiga bonjaleigga
bonjašeigga
botnjat bonjaimet bonjaleimmet
bonjašeimmet
botnjabehtet bonjaidet bonjaleiddet
bonjašeiddet
botnjet botnje bonjaledje
bonjašedje
presente negación
bonja
pretérito negación
botnjan
kondisjonalis negación
bonjale
bonjaše
perf.participio
botnjan
imperativo segunda persona singular
bonja
imperativo segunda persona dual
bodnji
imperativo segunda persona plural
bodnjet
botnjet
Eanet sojahanhámit →
botnjat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • botnjat verb transitiv infinitivo
  • botnjat verb transitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

botnjat lea vejolaččat dán sáni hápmi:

botnjat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • botnjat verb transitiv infinitivo
  • botnjat verb transitiv indicativo presente primera persona plural