presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
buorrindohkkehan buorrindohkkehin buorrindohkkehivččen
buorrindohkkehat buorrindohkkehit buorrindohkkehivččet
buorrindohkkeha buorrindohkkehii buorrindohkkehivččii
buorrindohkkehetne buorrindohkkeheimme buorrindohkkehivččiime
buorrindohkkeheahppi buorrindohkkeheidde buorrindohkkehivččiide
buorrindohkkeheaba buorrindohkkeheigga buorrindohkkehivččiiga
buorrindohkkehat
buorrindohkkehit
buorrindohkkeheimmet buorrindohkkehivččiimet
buorrindohkkehehpet buorrindohkkeheiddet buorrindohkkehivččiidet
buorrindohkkehit buorrindohkkehedje buorrindohkkehivčče
presente negación
buorrindohkket
pretérito negación
buorrindohkkehan
kondisjonalis negación
buorrindohkkehivčče
perf.participio
buorrindohkkehan
imperativo segunda persona singular
buorrindohkket
imperativo segunda persona dual
buorrindohkkeheahkki
imperativo segunda persona plural
buorrindohkkehehket
Eanet sojahanhámit →

buorrindohkkehit (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
buorrindohkkehan buorrindohkkehin buorrindohkkehivččen
buorrindohkkehat buorrindohkkehit buorrindohkkehivččet
buorrindohkkeha buorrindohkkehii buorrindohkkehivččii
buorrindohkkehetne buorrindohkkeheimme buorrindohkkehivččiime
buorrindohkkeheahppi buorrindohkkeheidde buorrindohkkehivččiide
buorrindohkkeheaba buorrindohkkeheigga buorrindohkkehivččiiga
buorrindohkkehat
buorrindohkkehit
buorrindohkkeheimmet buorrindohkkehivččiimet
buorrindohkkehehpet buorrindohkkeheiddet buorrindohkkehivččiidet
buorrindohkkehit buorrindohkkehedje buorrindohkkehivčče
presente negación
buorrindohkket
pretérito negación
buorrindohkkehan
kondisjonalis negación
buorrindohkkehivčče
perf.participio
buorrindohkkehan
imperativo segunda persona singular
buorrindohkket
imperativo segunda persona dual
buorrindohkkeheahkki
imperativo segunda persona plural
buorrindohkkehehket
Eanet sojahanhámit →
buorrindohkkehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • buorrindohkkehit verb transitiv infinitivo
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo presente tercera persona plural
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo pretérito segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

buorrindohkkehit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

buorrindohkkehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • buorrindohkkehit verb transitiv infinitivo
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo presente tercera persona plural
  • buorrindohkkehit verb transitiv indicativo pretérito segunda persona singular