presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
duohčan duhččen duohčalin
duohčašin
duohčat duhččet duohčalit
duohčašit
duohččá duohčai duohčalii
duohčašii
duhčče duohčaime duohčaleimme
duohčašeimme
duohččabeahtti duohčaide duohčaleidde
duohčašeidde
duohččaba duohčaiga duohčaleigga
duohčašeigga
duohččat duohčaimet duohčaleimmet
duohčašeimmet
duohččabehtet duohčaidet duohčaleiddet
duohčašeiddet
duhččet duhčče duohčaledje
duohčašedje
presente negación
duohča
pretérito negación
duohččan
kondisjonalis negación
duohčale
duohčaše
perf.participio
duohččan
imperativo segunda persona singular
duohča
imperativo segunda persona dual
duohčči
imperativo segunda persona plural
duhččet
duohččet
Eanet sojahanhámit →

duohččat (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
duohčan duhččen duohčalin
duohčašin
duohčat duhččet duohčalit
duohčašit
duohččá duohčai duohčalii
duohčašii
duhčče duohčaime duohčaleimme
duohčašeimme
duohččabeahtti duohčaide duohčaleidde
duohčašeidde
duohččaba duohčaiga duohčaleigga
duohčašeigga
duohččat duohčaimet duohčaleimmet
duohčašeimmet
duohččabehtet duohčaidet duohčaleiddet
duohčašeiddet
duhččet duhčče duohčaledje
duohčašedje
presente negación
duohča
pretérito negación
duohččan
kondisjonalis negación
duohčale
duohčaše
perf.participio
duohččan
imperativo segunda persona singular
duohča
imperativo segunda persona dual
duohčči
imperativo segunda persona plural
duhččet
duohččet
Eanet sojahanhámit →
duohččat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • duohččat verb transitiv infinitivo
  • duohččat verb transitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

duohččat lea vejolaččat dán sáni hápmi:

duohččat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • duohččat verb transitiv infinitivo
  • duohččat verb transitiv indicativo presente primera persona plural