goargŋut lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| goarkŋun | gorgŋon |
gorkŋolin
gorkŋošin |
| goarkŋut | gorgŋot |
gorkŋolit
gorkŋošit |
| goargŋu | goarkŋui |
gorkŋolii
gorkŋošii |
| gorgŋo | goarkŋuime |
gorkŋoleimme
gorkŋošeimme |
| goargŋubeahtti | goarkŋuide |
gorkŋoleidde
gorkŋošeidde |
| goargŋuba | goarkŋuiga |
gorkŋoleigga
gorkŋošeigga |
| goargŋut | goarkŋuimet |
gorkŋoleimmet
gorkŋošeimmet |
| goargŋubehtet | goarkŋuidet |
gorkŋoleiddet
gorkŋošeiddet |
| gorgŋot | gorgŋo |
gorkŋoledje
gorkŋošedje |
- presente negación
- goarkŋo
- pretérito negación
- gorgŋon
- kondisjonalis negación
- gorkŋole
gorkŋoše - perf.participio
- gorgŋon
- imperativo segunda persona singular
- goarkŋo
- imperativo segunda persona dual
- goargŋu
- imperativo segunda persona plural
- gorgŋot
goargŋot
goargŋut (verb)
-
1.
(A los árboles)
(verb) trepar
(IV)
- Mánát gorgŋejedje muoraide.
- Los niños treparon a los árboles.
- 2. (En la embarcación, ayudándose de una rama u otro objeto largo, río arriba cuando hay mucha corriente) (VLc) remar a contracorriente (IV)
- 3. (verb) escalar (IV)
-
4.
(Río arriba, a contracorriente)
(verb) ascender
(IV)
- Luossa gorgŋe giđđageasi mearas johkii.
- Al principio del verano, el salmón comieza a ascender desde el mar río arriba.
-
5.
(verb) subir
(IV)
- Hattit gorgŋejedje sakka dán jagi.
- Los precios subieron mucho este año.
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| goarkŋun | gorgŋon |
gorkŋolin
gorkŋošin |
| goarkŋut | gorgŋot |
gorkŋolit
gorkŋošit |
| goargŋu | goarkŋui |
gorkŋolii
gorkŋošii |
| gorgŋo | goarkŋuime |
gorkŋoleimme
gorkŋošeimme |
| goargŋubeahtti | goarkŋuide |
gorkŋoleidde
gorkŋošeidde |
| goargŋuba | goarkŋuiga |
gorkŋoleigga
gorkŋošeigga |
| goargŋut | goarkŋuimet |
gorkŋoleimmet
gorkŋošeimmet |
| goargŋubehtet | goarkŋuidet |
gorkŋoleiddet
gorkŋošeiddet |
| gorgŋot | gorgŋo |
gorkŋoledje
gorkŋošedje |
- presente negación
- goarkŋo
- pretérito negación
- gorgŋon
- kondisjonalis negación
- gorkŋole
gorkŋoše - perf.participio
- gorgŋon
- imperativo segunda persona singular
- goarkŋo
- imperativo segunda persona dual
- goargŋu
- imperativo segunda persona plural
- gorgŋot
goargŋot
- goargŋut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- goargŋut verb intransitiv infinitivo
- goargŋut verb intransitiv
- goargŋut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
goargŋut lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- avledet handlernomen subst. pl. nominativo
- goargŋu Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- goargŋu subst. pl. nominativo
- goargŋut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- goargŋut verb intransitiv infinitivo
- goargŋut verb intransitiv
- goargŋut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English