presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
goarkŋun gorgŋon gorkŋolin
gorkŋošin
goarkŋut gorgŋot gorkŋolit
gorkŋošit
goargŋu goarkŋui gorkŋolii
gorkŋošii
gorgŋo goarkŋuime gorkŋoleimme
gorkŋošeimme
goargŋubeahtti goarkŋuide gorkŋoleidde
gorkŋošeidde
goargŋuba goarkŋuiga gorkŋoleigga
gorkŋošeigga
goargŋut goarkŋuimet gorkŋoleimmet
gorkŋošeimmet
goargŋubehtet goarkŋuidet gorkŋoleiddet
gorkŋošeiddet
gorgŋot gorgŋo gorkŋoledje
gorkŋošedje
presente negación
goarkŋo
pretérito negación
gorgŋon
kondisjonalis negación
gorkŋole
gorkŋoše
perf.participio
gorgŋon
imperativo segunda persona singular
goarkŋo
imperativo segunda persona dual
goargŋu
imperativo segunda persona plural
gorgŋot
goargŋot
Eanet sojahanhámit →

goargŋut (verb)

  • 1. (A los árboles) (verb) trepar (IV)
    Mánát gorgŋejedje muoraide.
    Los niños treparon a los árboles.
  • 2. (En la embarcación, ayudándose de una rama u otro objeto largo, río arriba cuando hay mucha corriente) (VLc) remar a contracorriente (IV)
  • 3. (verb) escalar (IV)
  • 4. (Río arriba, a contracorriente) (verb) ascender (IV)
    Luossa gorgŋe giđđageasi mearas johkii.
    Al principio del verano, el salmón comieza a ascender desde el mar río arriba.
  • 5. (verb) subir (IV)
    Hattit gorgŋejedje sakka dán jagi.
    Los precios subieron mucho este año.
presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
goarkŋun gorgŋon gorkŋolin
gorkŋošin
goarkŋut gorgŋot gorkŋolit
gorkŋošit
goargŋu goarkŋui gorkŋolii
gorkŋošii
gorgŋo goarkŋuime gorkŋoleimme
gorkŋošeimme
goargŋubeahtti goarkŋuide gorkŋoleidde
gorkŋošeidde
goargŋuba goarkŋuiga gorkŋoleigga
gorkŋošeigga
goargŋut goarkŋuimet gorkŋoleimmet
gorkŋošeimmet
goargŋubehtet goarkŋuidet gorkŋoleiddet
gorkŋošeiddet
gorgŋot gorgŋo gorkŋoledje
gorkŋošedje
presente negación
goarkŋo
pretérito negación
gorgŋon
kondisjonalis negación
gorkŋole
gorkŋoše
perf.participio
gorgŋon
imperativo segunda persona singular
goarkŋo
imperativo segunda persona dual
goargŋu
imperativo segunda persona plural
gorgŋot
goargŋot
Eanet sojahanhámit →
goargŋut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • goargŋut verb intransitiv infinitivo
  • goargŋut verb intransitiv
  • goargŋut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

goargŋut lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledet handlernomen subst. pl. nominativo
goargŋu Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • goargŋu subst. pl. nominativo
goargŋut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • goargŋut verb intransitiv infinitivo
  • goargŋut verb intransitiv
  • goargŋut verb intransitiv indicativo presente primera persona plural