presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
gorgŋen gorgŋejin gorgŋelin
gorgŋešin
gorgŋet gorgŋejit gorgŋelit
gorgŋešit
gorgŋe gorgŋii gorgŋelii
gorgŋešii
gorgŋejetne gorgŋiime gorgŋeleimme
gorgŋešeimme
gorgŋebeahtti gorgŋiide gorgŋeleidde
gorgŋešeidde
gorgŋeba gorgŋiiga gorgŋeleigga
gorgŋešeigga
gorgŋet gorgŋiimet gorgŋeleimmet
gorgŋešeimmet
gorgŋebehtet gorgŋiidet gorgŋeleiddet
gorgŋešeiddet
gorgŋejit gorgŋejedje gorgŋeledje
gorgŋešedje
presente negación
gorgŋe
pretérito negación
gorgŋen
kondisjonalis negación
gorgŋele
gorgŋeše
perf.participio
gorgŋen
imperativo segunda persona singular
gorgŋe
imperativo segunda persona dual
gorgŋejeahkki
imperativo segunda persona plural
gorgŋejehket
Eanet sojahanhámit →

gorgŋet (verb)

  • 1. (A los árboles, rápidamente) (verb) trepar (IV)
    Mánát gorgŋejedje muoraide.
    Los niños treparon a los árboles.
  • 2. (En la embarcación, ayudándose de una rama u otro objeto largo, río arriba cuando hay mucha corriente, rápidamente) (VLc) remar a contracorriente (IV)
  • 3. (Rápidamente) (verb) escalar (IV)
  • 4. (Río arriba, contracorriente, rápidamente) (verb) ascender (IV)
    Luossa gorgŋe giđđageasi mearas johkii.
    Al principio del verano, el salmón comieza a ascender desde el mar río arriba.
  • 5. (Rápidamente) (verb) subir (IV)
    Hattit gorgŋejedje sakka dán jagi.
    Los precios subieron mucho este año.
presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
gorgŋen gorgŋejin gorgŋelin
gorgŋešin
gorgŋet gorgŋejit gorgŋelit
gorgŋešit
gorgŋe gorgŋii gorgŋelii
gorgŋešii
gorgŋejetne gorgŋiime gorgŋeleimme
gorgŋešeimme
gorgŋebeahtti gorgŋiide gorgŋeleidde
gorgŋešeidde
gorgŋeba gorgŋiiga gorgŋeleigga
gorgŋešeigga
gorgŋet gorgŋiimet gorgŋeleimmet
gorgŋešeimmet
gorgŋebehtet gorgŋiidet gorgŋeleiddet
gorgŋešeiddet
gorgŋejit gorgŋejedje gorgŋeledje
gorgŋešedje
presente negación
gorgŋe
pretérito negación
gorgŋen
kondisjonalis negación
gorgŋele
gorgŋeše
perf.participio
gorgŋen
imperativo segunda persona singular
gorgŋe
imperativo segunda persona dual
gorgŋejeahkki
imperativo segunda persona plural
gorgŋejehket
Eanet sojahanhámit →
gorgŋet Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • gorgŋet verb intransitiv
  • gorgŋet verb intransitiv infinitivo
  • gorgŋet verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
  • gorgŋet verb intransitiv indicativo presente segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

gorgŋet lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/d Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -d verb imperativo negación
  • avledning: -d verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -d verb indicativo presente negación
Der/h Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -h verb imperativo negación
  • avledning: -h verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -h verb indicativo presente negación
gorgŋehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • gorgŋehit verb transitiv imperativo negación
  • gorgŋehit verb transitiv imperativo segunda persona singular
  • gorgŋehit verb transitiv indicativo presente negación
gorgŋet Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • gorgŋet verb intransitiv
  • gorgŋet verb intransitiv infinitivo
  • gorgŋet verb intransitiv indicativo presente primera persona plural
  • gorgŋet verb intransitiv indicativo presente segunda persona singular