presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
heivehan heivehin heivehivččen
heivehat heivehit heivehivččet
heiveha heivehii heivehivččii
heivehetne heiveheimme heivehivččiime
heiveheahppi heiveheidde heivehivččiide
heiveheaba heiveheigga heivehivččiiga
heivehat
heivehit
heiveheimmet heivehivččiimet
heivehehpet heiveheiddet heivehivččiidet
heivehit heivehedje heivehivčče
presente negación
heivet
pretérito negación
heivehan
kondisjonalis negación
heivehivčče
perf.participio
heivehan
imperativo segunda persona singular
heivet
imperativo segunda persona dual
heiveheahkki
imperativo segunda persona plural
heivehehket
Eanet sojahanhámit →

heivehit (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
heivehan heivehin heivehivččen
heivehat heivehit heivehivččet
heiveha heivehii heivehivččii
heivehetne heiveheimme heivehivččiime
heiveheahppi heiveheidde heivehivččiide
heiveheaba heiveheigga heivehivččiiga
heivehat
heivehit
heiveheimmet heivehivččiimet
heivehehpet heiveheiddet heivehivččiidet
heivehit heivehedje heivehivčče
presente negación
heivet
pretérito negación
heivehan
kondisjonalis negación
heivehivčče
perf.participio
heivehan
imperativo segunda persona singular
heivet
imperativo segunda persona dual
heiveheahkki
imperativo segunda persona plural
heivehehket
Eanet sojahanhámit →
heivehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • heivehit verb transitiv infinitivo
  • heivehit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • heivehit verb transitiv indicativo presente tercera persona plural
  • heivehit verb transitiv indicativo pretérito segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

heivehit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/h Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -h verb infinitivo
  • avledning: -h verb indicativo presente primera persona plural
  • avledning: -h verb indicativo presente tercera persona plural
  • avledning: -h verb indicativo pretérito segunda persona singular
heivehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • heivehit verb transitiv infinitivo
  • heivehit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • heivehit verb transitiv indicativo presente tercera persona plural
  • heivehit verb transitiv indicativo pretérito segunda persona singular
heivet Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • heivet verb intransitiv