loaktit lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| loavttán | lokten |
loavttálin
loavttášin |
| loavttát | loktet |
loavttálit
loavttášit |
| loaktá | lovttii |
loavttálii
loavttášii |
| lokte | lovttiime |
loavttáleimme
loavttášeimme |
| loaktibeahtti | lovttiide |
loavttáleidde
loavttášeidde |
| loaktiba | lovttiiga |
loavttáleigga
loavttášeigga |
| loaktit | lovttiimet |
loavttáleimmet
loavttášeimmet |
| loaktibehtet | lovttiidet |
loavttáleiddet
loavttášeiddet |
| loktet | lokte |
loavttáledje
loavttášedje |
- presente negación
- loavtte
- pretérito negación
- loaktán
- kondisjonalis negación
- loavttále
loavttáše - perf.participio
- loaktán
- imperativo segunda persona singular
- loavtte
- imperativo segunda persona dual
- loakti
- imperativo segunda persona plural
- loktet
loaktet
loaktit (verb)
- 1. (verb) consumir (TV)
- 2. (verb) utilizar (TV)
- 3. (verb) agotar (TV)
-
4.
(VLc) pasarlo bien
(IV)
- Loavttát go don Mázes?
- ¿Lo pasas bien en Maze?
- 5. (verb) divertirse (IV)
- 6. (verb) gozar (IV)
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| loavttán | lokten |
loavttálin
loavttášin |
| loavttát | loktet |
loavttálit
loavttášit |
| loaktá | lovttii |
loavttálii
loavttášii |
| lokte | lovttiime |
loavttáleimme
loavttášeimme |
| loaktibeahtti | lovttiide |
loavttáleidde
loavttášeidde |
| loaktiba | lovttiiga |
loavttáleigga
loavttášeigga |
| loaktit | lovttiimet |
loavttáleimmet
loavttášeimmet |
| loaktibehtet | lovttiidet |
loavttáleiddet
loavttášeiddet |
| loktet | lokte |
loavttáledje
loavttášedje |
- presente negación
- loavtte
- pretérito negación
- loaktán
- kondisjonalis negación
- loavttále
loavttáše - perf.participio
- loaktán
- imperativo segunda persona singular
- loavtte
- imperativo segunda persona dual
- loakti
- imperativo segunda persona plural
- loktet
loaktet
- loaktit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- loaktit verb transitiv infinitivo
- loaktit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
loaktit lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- loaktit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- loaktit verb transitiv infinitivo
- loaktit verb transitiv indicativo presente primera persona plural
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English