presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
loavttán lokten loavttálin
loavttášin
loavttát loktet loavttálit
loavttášit
loaktá lovttii loavttálii
loavttášii
lokte lovttiime loavttáleimme
loavttášeimme
loaktibeahtti lovttiide loavttáleidde
loavttášeidde
loaktiba lovttiiga loavttáleigga
loavttášeigga
loaktit lovttiimet loavttáleimmet
loavttášeimmet
loaktibehtet lovttiidet loavttáleiddet
loavttášeiddet
loktet lokte loavttáledje
loavttášedje
presente negación
loavtte
pretérito negación
loaktán
kondisjonalis negación
loavttále
loavttáše
perf.participio
loaktán
imperativo segunda persona singular
loavtte
imperativo segunda persona dual
loakti
imperativo segunda persona plural
loktet
loaktet
Eanet sojahanhámit →

loaktit (verb)

presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
loavttán lokten loavttálin
loavttášin
loavttát loktet loavttálit
loavttášit
loaktá lovttii loavttálii
loavttášii
lokte lovttiime loavttáleimme
loavttášeimme
loaktibeahtti lovttiide loavttáleidde
loavttášeidde
loaktiba lovttiiga loavttáleigga
loavttášeigga
loaktit lovttiimet loavttáleimmet
loavttášeimmet
loaktibehtet lovttiidet loavttáleiddet
loavttášeiddet
loktet lokte loavttáledje
loavttášedje
presente negación
loavtte
pretérito negación
loaktán
kondisjonalis negación
loavttále
loavttáše
perf.participio
loaktán
imperativo segunda persona singular
loavtte
imperativo segunda persona dual
loakti
imperativo segunda persona plural
loktet
loaktet
Eanet sojahanhámit →
loaktit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • loaktit verb transitiv infinitivo
  • loaktit verb transitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

loaktit lea vejolaččat dán sáni hápmi:

loaktit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • loaktit verb transitiv infinitivo
  • loaktit verb transitiv indicativo presente primera persona plural