presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
njulgen njulgejin njulgelin
njulgešin
njulget njulgejit njulgelit
njulgešit
njulge njulgii njulgelii
njulgešii
njulgejetne njulgiime njulgeleimme
njulgešeimme
njulgebeahtti njulgiide njulgeleidde
njulgešeidde
njulgeba njulgiiga njulgeleigga
njulgešeigga
njulget njulgiimet njulgeleimmet
njulgešeimmet
njulgebehtet njulgiidet njulgeleiddet
njulgešeiddet
njulgejit njulgejedje njulgeledje
njulgešedje
presente negación
njulge
pretérito negación
njulgen
kondisjonalis negación
njulgele
njulgeše
perf.participio
njulgen
imperativo segunda persona singular
njulge
imperativo segunda persona dual
njulgejeahkki
imperativo segunda persona plural
njulgejehket
Eanet sojahanhámit →

njulget (verb)

  • 1. (verb) corregir (TV)
    Mun áiggun dál njulget teavstta.
    Voy a corregir ahora el texto.
    Mun ferten njulget du oaiviliid.
    Debo corregir tu opinión.
    Mánná láhttii boastut ja áhčči njulgii su.
    El niño se portó mal y su padre le corrigió.
  • 2. (verb) enderezar (TV)
    njulget muora
    enderezar un árbol
presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
njulgen njulgejin njulgelin
njulgešin
njulget njulgejit njulgelit
njulgešit
njulge njulgii njulgelii
njulgešii
njulgejetne njulgiime njulgeleimme
njulgešeimme
njulgebeahtti njulgiide njulgeleidde
njulgešeidde
njulgeba njulgiiga njulgeleigga
njulgešeigga
njulget njulgiimet njulgeleimmet
njulgešeimmet
njulgebehtet njulgiidet njulgeleiddet
njulgešeiddet
njulgejit njulgejedje njulgeledje
njulgešedje
presente negación
njulge
pretérito negación
njulgen
kondisjonalis negación
njulgele
njulgeše
perf.participio
njulgen
imperativo segunda persona singular
njulge
imperativo segunda persona dual
njulgejeahkki
imperativo segunda persona plural
njulgejehket
Eanet sojahanhámit →
njulget Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • njulget verb transitiv
  • njulget verb transitiv infinitivo
  • njulget verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • njulget verb transitiv indicativo presente segunda persona singular

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

njulget lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/d Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -d verb imperativo negación
  • avledning: -d verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -d verb indicativo presente negación
Der/h Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledning: -h verb imperativo negación
  • avledning: -h verb imperativo segunda persona singular
  • avledning: -h verb indicativo presente negación
njulgehit Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • njulgehit verb transitiv indicativo presente negación
njulget Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • njulget verb transitiv
  • njulget verb transitiv infinitivo
  • njulget verb transitiv indicativo presente primera persona plural
  • njulget verb transitiv indicativo presente segunda persona singular
njuolgat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • njuolgat verb intransitiv imperativo segunda persona plural
  • njuolgat verb intransitiv indicativo presente tercera persona plural
  • njuolgat verb intransitiv indicativo pretérito segunda persona singular