presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
oaččun ožžon oččošin
oaččulin
oaččut ožžot oččošit
oaččulit
oažžu oaččui oččošii
oaččulii
ožžo oaččuime oččošeimme
oaččuleimme
oažžubeahtti oaččuide oččošeidde
oaččuleidde
oažžuba oaččuiga oččošeigga
oaččuleigga
oažžut oaččuimet oččošeimmet
oaččuleimmet
oažžubehtet oaččuidet oččošeiddet
oaččuleiddet
ožžot ožžo oččošedje
oaččuledje
presente negación
oaččo
pretérito negación
ožžon
kondisjonalis negación
oččoše
oaččule
perf.participio
ožžon
imperativo segunda persona singular
oaččo
imperativo segunda persona dual
oažžu
imperativo segunda persona plural
ožžot
oažžot
Eanet sojahanhámit →

oažžut (verb)

  • 1. (verb) conseguir (TV)
    Biera viimmat oaččui fasta barggu.
    Biera consiguió por fin un trabajo fijo.
  • 2. (verb) obtener (TV)
    Mánát ožžo skeaŋkka eatnis.
    Los hijos obtuvieron los regalos de su madre.
    Geas leat dan ožžon?
    ¿De quién lo obtuviste?
  • 3. (Notas, en los exámenes) (verb) sacar (TV)
    oažžut buriid árvosániid
    sacar buenas notas
    Gánda oaččui nu buriid árvosániid, ahte su eadni gábandoallagođii.
    El niño sacó unas notas tan buenas que su madre se enorgulleció.
  • 4. (Buorremenolašvuođa sátni/Uso cortés) (verb) poder (TV, + Inf)
    Oaččun go mun jearrat du agi?
    ¿Puedo preguntarte la edad?
presente (odne) pretérito (ikte) kondisjonalis
oaččun ožžon oččošin
oaččulin
oaččut ožžot oččošit
oaččulit
oažžu oaččui oččošii
oaččulii
ožžo oaččuime oččošeimme
oaččuleimme
oažžubeahtti oaččuide oččošeidde
oaččuleidde
oažžuba oaččuiga oččošeigga
oaččuleigga
oažžut oaččuimet oččošeimmet
oaččuleimmet
oažžubehtet oaččuidet oččošeiddet
oaččuleiddet
ožžot ožžo oččošedje
oaččuledje
presente negación
oaččo
pretérito negación
ožžon
kondisjonalis negación
oččoše
oaččule
perf.participio
ožžon
imperativo segunda persona singular
oaččo
imperativo segunda persona dual
oažžu
imperativo segunda persona plural
ožžot
oažžot
Eanet sojahanhámit →
oažžut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • oažžut verb transitiv infinitivo
  • oažžut verb transitiv
  • oažžut verb transitiv indicativo presente primera persona plural

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

oažžut lea vejolaččat dán sáni hápmi:

Der/NomAg Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • avledet handlernomen subst. pl. nominativo
oažžut Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
  • oažžut verb transitiv infinitivo
  • oažžut verb transitiv
  • oažžut verb transitiv indicativo presente primera persona plural