oahppat lea vejolaččat dán sáni hápmi:
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| oahpan | ohppen |
oahpalin
oahpašin |
| oahpat | ohppet |
oahpalit
oahpašit |
| oahppá | oahpai |
oahpalii
oahpašii |
| ohppe | oahpaime |
oahpaleimme
oahpašeimme |
| oahppabeahtti | oahpaide |
oahpaleidde
oahpašeidde |
| oahppaba | oahpaiga |
oahpaleigga
oahpašeigga |
| oahppat | oahpaimet |
oahpaleimmet
oahpašeimmet |
| oahppabehtet | oahpaidet |
oahpaleiddet
oahpašeiddet |
| ohppet | ohppe |
oahpaledje
oahpašedje |
- presente negación
- oahpa
- pretérito negación
- oahppan
- kondisjonalis negación
- oahpale
oahpaše - perf.participio
- oahppan
- imperativo segunda persona singular
- oahpa
- imperativo segunda persona dual
- oahppi
- imperativo segunda persona plural
- ohppet
oahppet
oahppat (verb)
-
1.
(verb) aprender
(TV)
- Lean oahppan Sámigiela Guovdageainnus.
- He aprendido Sami en Guovdageaidnu.
- Leat go don oahppan čuoigat?
- ¿Has aprendido a esquiar?
- Biera oahpai oahpaheaddjin Oslos.
- Biera aprendió el oficio de maestro en Oslo.
-
2.
(VLc) estar familiarizado
(IV, Span: + con)
- Márjá ii leat oahppan dan dadjat duiskagillii.
- Márjá no está familarizada con el alemán.
| presente (odne) | pretérito (ikte) | kondisjonalis |
|---|---|---|
| oahpan | ohppen |
oahpalin
oahpašin |
| oahpat | ohppet |
oahpalit
oahpašit |
| oahppá | oahpai |
oahpalii
oahpašii |
| ohppe | oahpaime |
oahpaleimme
oahpašeimme |
| oahppabeahtti | oahpaide |
oahpaleidde
oahpašeidde |
| oahppaba | oahpaiga |
oahpaleigga
oahpašeigga |
| oahppat | oahpaimet |
oahpaleimmet
oahpašeimmet |
| oahppabehtet | oahpaidet |
oahpaleiddet
oahpašeiddet |
| ohppet | ohppe |
oahpaledje
oahpašedje |
- presente negación
- oahpa
- pretérito negación
- oahppan
- kondisjonalis negación
- oahpale
oahpaše - perf.participio
- oahppan
- imperativo segunda persona singular
- oahpa
- imperativo segunda persona dual
- oahppi
- imperativo segunda persona plural
- ohppet
oahppet
- oahppat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- oahppat verb transitiv infinitivo
- oahppat verb transitiv indicativo presente primera persona plural
Juoga ii doaimma?
Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.
oahppat lea vejolaččat dán sáni hápmi:
- oahppat Sátnehistorjá → (Ii gávdno teakstakorpus dán gillii)
-
- oahppat verb transitiv infinitivo
- oahppat verb transitiv indicativo presente primera persona plural
Davvisámegiella
Norsk
Suomi
English