presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. doaivvun doivon
2.p.ent. doaivvut doivot
3.p.ent. doaivu doaivvui
1.p.tot. doivo doaivvuime
2.p.tot. doaivubeahtti doaivvuide
3.p.tot. doaivuba doaivvuiga
1.p.flt. doaivut doaivvuimet
2.p.flt. doaivubehtet doaivvuidet
3.p.flt. doivot doivo
presens nektingsform
doaivvo
preteritum nektingsform
doivon
perf.partisipp
doivon
Eanet sojahanhámit →

doaivut (verb)

  • (verb) håpe
    Doivon duođai ahte dát ášši állana min beallái.
    Jeg håpet virkelig at denne saken går i vår favør.
  • (verb) tro
    Muhto eat doaivvo guhká gal vejolažžan na dahkat, leaš go šat vejolaš obanassiige.
    Men vi trur ikke at det er mulig å gjøre det slik lenge, om det er mulig i det hele tatt lenger.
presens (odne) preteritum (ikte)
1.p.ent. doaivvun doivon
2.p.ent. doaivvut doivot
3.p.ent. doaivu doaivvui
1.p.tot. doivo doaivvuime
2.p.tot. doaivubeahtti doaivvuide
3.p.tot. doaivuba doaivvuiga
1.p.flt. doaivut doaivvuimet
2.p.flt. doaivubehtet doaivvuidet
3.p.flt. doivot doivo
presens nektingsform
doaivvo
preteritum nektingsform
doivon
perf.partisipp
doivon
Eanet sojahanhámit →
doaivut Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • doaivut verb transitiv infinitiv
  • doaivut verb transitiv imperativ 1.p.flt.
  • doaivut verb transitiv imperativ 2.p.flt.
  • doaivut verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.

Juoga ii doaimma?

Jus fuobmát meattáhusa, de berrešit váldit oktavuođa minguin. Čilge čuolmma ja muital guđe neahttalohkki dahje mobiilatelefovnna don geavahit, ja maid ledjet ohcame go fuobmájit váttisvuođa.

doaivut lea vejolaččat dán sáni hápmi:

doaivut Sátnehistorjá → Oza buot hámiid teavsttain →
  • doaivut verb transitiv infinitiv
  • doaivut verb transitiv imperativ 1.p.flt.
  • doaivut verb transitiv imperativ 2.p.flt.
  • doaivut verb transitiv indikativ presens 1.p.flt.